Light the Shadow ( Osvjetlite sjenu )



 

RAZUMIJEVANJE/OSUĐIVANJE

"Mir dolazi kroz razumijevanje a ne kroz sporazume."

Da smo svjedoci kako naš svijet je zapao u kronično stanje osuđivanja nije išta novo, no ujedno bježi mnogima ispod njihovog intelektualnog radara i same percepcije. Samo se trebamo zapitati koliko smo puta pokušali nekoga ili nešto razumjeti bez da naša prva reakcija ne bude osud.

"Najveća pobjeda nad neprijateljem je da ga razumijete."

Problematika ide dublje od ovoga jer ako uzmemo naš organ vida, oči. Vidjeti ćemo da oko vidi sve no postoji filter koji se naziva naše uvjerenje koje propušta ono što je sukladno tom uvjerenju a ostatak biva odbačen. Zato ćemo puno puta čuti riječi poput "otvori um", "budi otvoren prema svemu",  "razmišljaj kritički svjesno" te mnoge druge.

Ako pogledamo našu unutrašnjost detaljnije jasno će nam biti zašto je naše društvo veoma mnogo izgrađeno na osudi a veoma malo na razumjevanju. Jer obično biva da rijetko ćemo poslušati što netko ima reći o sebi ili pak sagledati nešto s druge pozicije kako bi imali mogućnost uviđanja u aspekte istoga koje nismo u stanju vidjeti s istog mjesta gledišta (imajte na umu da ovdje govorimo o percepciji.

"Ono protiv čega se tako strasno borite to i postajete"

Najbolji primjer za to mogu uzeti borbu protiv okrutnosti nad životinjama. Di imamo jasnu činjenicu ljudi koji svoje unutrašnje probleme u nemogućnosti riješavanja sa samim sobom riješavaju kroz nanošenje boli tim životinjama, tj. nanošenje boli životinjama im je neka vrsta ispušnog ventila. No da stvar bude gora s druge strane novčića imamo pak ljude koji se bore protiv take okrutnosti i postoje sjučajevi si su ti ljudi svjesno željeli i  nanosili bol tim ljudima koji čine te okrutnosti prema životinjama, osuditi ih na prvi pogled. Sjetite se koliko ste čuli riječi poput "bolesno, treba ga/je ubiti, joj što bi/joj mu ja učinio/la" i ne samo čuli, koliko smo ih puta i sami izustili.

Što se to ovdje događa... Imamo različite strane novčića a isto ponašanje di jedina razlika je što ljudi koji nanose bol životinjama nisu svjesni onoga što rade dok ovi što se bore protiv toga su svjesni toga ali ovdje imamo iznjedrivanje nesvjesnog ponašanja na sasvim novu razinu svjesnog ponašanja di imamo isto ponašanje kao kod ovih koji rade te okrutnosti životinjama samo sada to biva sasvim ispravno prema stajalištu ljudi koji se bore protiv takve iste okrutnosti.

Takvi ljudi će imati velikih i imaju velikih problema u svaćanju onoga što rade upravo zbog toga što to smatraju ispravnim.

No ovdje upravo imamo isti novčić di svaka strana djeluje kao zasebna i vuče na svoju pa ipak djeluje na principima pozitivnoga i negativnoga ali s aspekta krajnosti jednoga i drugoga. Di im je krajnost upravo zajednički segment ponašanja i ujedno najveća mana jer nema ekvilibrijuma i osude na račun drugoga će biti prvo što će se zamjetiti u takvom sustavu ponašanja bez imalo razumjevanja za išta osim same percepcije posmatrača.

No ako uzmemo za primjer empatiju di osoba kada vidi okrutnosti prema životinjama biva pogođena tim ponašanjem i u njoj se rađa forma agresivnosti u smislu "hej ja sam ljut/a, stani s time" treba svatiti da to nije nešto loše jer ova ljutnja nije ista forma koja se rađa od straha jer empatija je pozitivni osjećaj, proizišao iz ljubavi pa opet može aktivirati ljutnju. Jasna poveznica između pozitivnog i negativnoga tu već postaje očita. No frka nastane kada se ode u krajnost toga di nesvjesni onoga što se događa bivamo odvučeni u krajnost di ćemo čak i nauditi drugome živom biću što će iz toga gledišta biti sasvim ispravno jer vjerujemo da činimo ispravnu stvar, a u stvari kao što gore sam spomenuo imamo isto ponašanje kojemu jedina razlika je ta što može proizići iz ljubavi ili straha prema nečemu aka jedan te isti novčić samo druga strana.

Ovdje je sada možda vam i lakše razumjeti kako pozitivno ili negativno vuče energiju iz istog izvora. Za primjer volim iskoristiti ovu analogiju.

Imamo more i valove visoke, pune energije. Sada imamo surfera i čovjeka koji nikada nije surfao ali prema svome skromnom mišljenju on je odličan u tome. Surfer koji to radi godinama odlazi u more i uživa na valovima, izvodi trikove, iskorištava potencijal energije valova te s osmjehom na licu vraća se na obalu. Sada u more odlazi surfer wannabee i valovi dolaze, ruše ga, nosaju amo tamo, otrcaju o obalu, čovjek jedva živu glavu izvuče iz vode.

Što ovdje imamo... Imamo valove, istu energiju dok surfer iskorištava potencijal iste ovaj drugi biva doslovice potopljen tom istom energijom. Nadam se da sada imate više razumjevanja o tome kako ljutnja u primjeru empatije kroz ovu analogiju nije nista loše, ili bilo koja druga emocija koju možete iskusiti a smatrate je lošom, to su uistinu snažne emocije i svaka može biti pozitivna sila za dobro u vašem životu. Sve je stvar kako ih razumijete i percepcirate, dali će te naučiti surfati ili će te pokušati zaustaviti valove i pri tome biti otrcani od obalu.

 

DUALNOSTI



Gdje god krenete naći će te dualnosti. Ovo postojanje se ekspresionira kroz njih te zajedno čine jednu cjelinu. Udah ne dolazi bez izdaha, kontrakcija ne dolazi bez ekspanzije... Ako se fokusirate samo na jedan aspekt dualnosti nedostajati će vam jedan važan dio vas koji ne želite kod sebe. Ako pogledate mnostvo simbola naci ce te tu vezu, di se dualnosti krizaju, jasna je ko dan i noc. Da bi imali djete dio muskosti mora se pridodati zenstvenosti i obrnuto, drugacije ne ide. Da li to bila epruveta ili preko gey para i dalje dio muske sile mora se pridodati zenskoj ili obrnuto da bi imao produkt toga, sto mi vidimo kao život. Sječište dualnosti je kaos tj. život u nasem slucaju (isti koncept jer kaos ima shemu, imamo samo krivu predođbu kaosa) a sve ovisi o tome kako percepcpcirate dualnosti, zasebno ili kao dio jednoga.

Mi kao vrsta smo trenutno u kroničnome stranju kontrakcije, zašto kažem kroničnome? Jer želimo još ali ne želimo pustiti ono što već imamo. Zamislite to ovako di 6.7 milijardi ruku su stisnute i ne žele pustiti, šake su stisnute. Samim time ako su vam stisnute vi više ne možete nešto drugo primiti jer već držite nešto. I ono što se događa ne samo da ne možete primiti nešto drugo ono što ne želite pustiti trune u vama. Mi doslovice trunemo iznutra.

Volim uzeti veze za primjer di dvoje ljudi se nađe i oboje su u stanju ekspanizije prije nego li stupe u vezu. Tada su oboje u stranju kontrakcije i iskušuju to što su primili. To iskustvo može trajati do kraja ovog života ili par mjeseci, dana tko zna...

No problem nastaje kada jedna od osoba želi otići iz raznoraznih razloga di u mnogim slučajevima ova druga neće htjeti pustiti. Tu nastaje kronično stanje kontrakcije jer ne žele pustiti ono što mora otići. Tada ne samo da gušimo tu osobu koju želimo zadržati protiv njene volje nego ne možemo išta drugo primiti kako bi nastavili sa životom. Prakički držimo se tog trenutka i ne želimo pustiti di želimo samo određene stvari ali ne i čitav paket. Kod materijalizma je to još više izraženo jer se provlači korz naše živote neprestano.

Zato kada pogledamo svu su tu dramu koju imamo kroz naše živote, svatimo da nam je ona nužna. Da nam je drama u životima koje živimo potrebna da bi imali mogućnost spoznaje, jer da nemamo drame, da je sve odjednom nekog utopijskog pogleda što bi sa svim onim nesvjesnim sadržajem koji je u nama. Počeli bi to uviđati u sebi a ako nismo se naučili nositi s time, kada se nismo naučili adresirati toj sjeni u nama, to bi nas doslovice potopilo i to bi po čitavo društvo koje nazivamo ljudi imalo duboke pogibeljne posljedice kakve do sada nigdje nismo vidjeli.

Trenutno je ta drama potrebna kako bi imali priliku da naučimo kako se nositi s time. To je poput ispušnog ventila za sav taj podsvjesni sadržaj. Nužno je naučiti da trebamo pustiti...

Život je poput šaha, imamo bijele figure i imamo crne figure. Neki ljudi se poistovjecuju sa bjelim, neki sa crnim figurama. No malo tko vidi da postoji i treca sila.... igrač (posmatrač). Mnogi su zaboravili da su zapravo igrači a ne figure...

Masu je grupa tamo vani, posebice New Age pokreti koji potiču na čak ni ne razmišljanje o tim stvarima jer vas može staviti u negativni spektar. Budite samo pozitivni, ne dopuštajte ljutnju, agresivnost i tako dalje.  Najbolji primjer toga je kroz njihovu prezentaciju zakona privlačnosti koji uvelike biva izobličen. No razumljivo s obzirom kada populacija se okrene samo ka jednoj strani, fokusira na samo taj aspekt sa željama samo  određenih stvari od Svemira, ali ne i čitav paket

"Gradimo oklop oko sebe kako bi uhvatili i zadržali one stvari koje želimo te kako bi zadržali vani one stvari koje ne želimo."

Ako se sada referiramo na zakon privlačnosti uz spoznaju neuroznanosti da 95-97% naših života živimo nesvjesno. Tada zakon privlačnosti na svjesnoj razini je gotovo pa zanemariv jer 97% kroz naše živote je nesvjesno djelovanje. Sav taj podsvjesni sadržaj koji imamo u nama i ne svaćajući da je to glavna sila koja je u 97% slučajeva pokretačka onoga što privlačimo kroz naše živote.

 

ODGOVORNOST 



Uvidjeti da smo mi sami prepreke pred nama je možda i najveća istina.

Ima u Bibliji jedan dio kada Vrag, aka Sotona, Lucifer u pustinji iskušava Isusa. Di ga Lucifer pokušava zavesti nudeći mu raznorazne materijalne i duhovne vrijednosti. Što se zapravo događa tu, zašto ga nije uspio zavesti a danas kada gledamo oko sebe i u sebe postali smo ovisnici o mnoštvu stvari zavedeni smo i bivamo zavedeni.

Naravno to možemo gledati na način kako nas drugi dovode na kušnju, netko vanjski. Ali ako pogledate ustinu što se tu događa vidite upravo ono gore da sami sebi prepreke stvaramo pred nama samima. Jer ako mi netko dođe recimo s čašom pive i želi me staviti na kušnju da i ja posegnem za pivom neće uspjeti s kušnjom. Jer nema išta unutar mene što želi piti pivu. Stoga to ne bi bila kušnja zar ne... Stvar je u tome da ako netko  vanjski vas želi staviti na kušnju to će biti kušnja jedino u slučaju da postoji u vama neka vrsta sile koja želi to čime vas ta osoba stavlja na kušnju.

Onda dolazi tu guranje odgovornosti od sebe govoreći kako je netko drugi, nisam ja ili nešto slično, uvjek je nešto ili netko drugi ne svaćajući da smo zapravo to mi, da je to dio nas, upravo onoga podsvjesnog materijala. Stoga kada pogledate oko sebe svi ti ratovi, nanošenje boli drugima, općenito ćineći te najopakije stvari koje možemo vidjeti, osjetiti, čuti na ovome planetu ne bi bili na kušnji činiti to da već nije u nama samima kao sile kojima se ne adresiramo na svjesnoj razini.



Onda tu dolaze religije i raznorazni pokreti od kojih će te čuti da dosta često povezuju te mračne sile uz zlo i sam taj mračni materijal u nama je upravo to. pa čete čuti, "on je zao, ona je zla, to je zlo..". No to nije točno, zapravo je samo nešto što nije osvjetljeno. Kao kada uđete u mračni podrum će te reći da je on zao ? A zapravo kada posvijetlite vidite što je u njemu zapravo, mozda kupus, krastavci, krumpir, brašno u biti ono što vam je upravo potrebno je u tom mračnom podrumu. Tako je slučaj i gore s svim ovim mračnim materijalom u nama, uistinu je nešto što samo nije osvjetljeno, tj. nije pogledano sa svješću, sa svjesne strane jer upravo taj mračni materijal u nama je naš nesvjesni sadržaj i 99% slučajeva u tom djelu nas leži največa snaga, sva ona volja koju tako strasno tražimo vani, sva ona sreća što je tražimo u materijalnim zadovoljštinama, sva ona ljubav koju tražimo da nam netko donese a trebamo je samo prepoznati i pružiti drugima, tada to biva sasvim nešto drugo.

Tako da sve to se može egzorcirati ispuštanjem toga na zdrav način, adresiranjem tome svjesnim putem, a opet postoji i drugi, ispuštanje na nesvjesni način. Što upravo vidimo kao iznošenje u vanjski svijet kao da nam je neprijatelj, nanošenje boli drugima, ratovi, upravo ono gore što sam spomenuo u slučaju kušnje. Tako da najlakši način za riješavanjem toga je prebacivanje na druge, skidanje odgovornosti sa sebe. Teži način će se malo tko usuditi činiti jer ono što se događa je da upravo se susrećete tada sa svojim mračnim djelom i nedaj bože da tada nemamo lampu da osvjetlimo taj dio. To je poprilično strašno gledajući odavde ali i dalje ostaje da jedine prepreke koje susrećemo su one koje sami si nametnemo, strah koji osjetimo je onaj isti strah koji sami sebi nametnemo. 

“Postoji veliki dio boli u zivotu i mozda jedina bol koja se moze izbjeci je bol koja dolazi od pokusavanja izbjegavanja boli”

Ljep prikaz toga se može vidjeti kroz Ratove zvijezda di imamo prikaz Luka koji uspjeva ići težim načinom ( gledajući iz naše perspektive) te se adresira svome strahu, pobjeđuje ga jer uviđa da taj strah je on sam (borba u močvari protiv onoga što je mislio da je Darth a zapravo je bio on sam). Dok imamo Anakina koji je otišao lakšim putem ne uzimajući se u koštac sa svojim strahom da ga osvjetli nego ga prebacuje na druge di onda je upravo vidi neprijatelje u svemu oko sebe, čak i najvećim prijateljima do tada. Sada se osvrnite da vidite koliko puta u svome životu ste to učinili, zadiviti će te se otkriću, barem znam da ja jesam hehe...



"Katkada vaš najveći dar može biti prerušen kao najgora noćna mora"

A sad malo odmora ;)

Usput kad smo vec tu pogledajte film I Heart Huckabees

By Lycan